Članovi Športskog ribolovnog društva Šaran iz Triblja ovog su rujna postali svjetski prvaci u lovu na šarana i amura. Riječ je o Ivici Brnjiću, predsjedniku ŠRD-a Šaran Tribalj, a ujedno pomoćniku trenera Hrvatske šaranaške reprezentacije pri Hrvatskom športsko ribolovnom savezu, te Mislavu Belančiću i Denisu Novoselu, reprezentativnim ribolovcima iz tribaljskog ŠRD-a Šaran. Momci su zlato osvojili na jezeru Lapovac u Našicama i jezeru Šandor u naselju Lila, i to u sklopu 24. Svjetskog prvenstva u ribolovu šarana i amura, koje je od 4.do7. rujna po prvi puta održano u Hrvatskoj. Na prvenstvu je sudjelovalo 550 ribolovaca, odnosno 30 reprezentacija s čak četiri različita kontinenta, a natjecanje je trajalo 72 sata bez prekida! Hrvatska reprezentacija, u sklopu koje su se natjecali i tribaljski ribolovci, osvojila je prvo mjesto ispred Moldavije i Belgije. Ovaj povijesni uspjeh itekako je bio dobar povod da bismo se zaputili prema Tribaljskom jezeru i ondje porazgovarali s predsjednikom ŠRD-a Šaran.
Od 7 do 77
Kako kaže Brnjić, Društvo je osnovano 4. kolovoza 1986. godine, otkad djeluje na prostoru Vinodolske općine.
– Bavimo se rekreativnim, ali i sportskim ribolovom. Puno radimo na očuvanju našeg ribljeg fonda i ulažemo u kapitalne primjerke riba, zbog čega nas posjećuju ljudi iz cijele Europe. Primjerice, dolaze nam ribiči iz Skandinavije, Estonije, Latvije, Velike Britanije, Poljske, Češke, Njemačke, Italije, Austrije, Mađarske, Slovenije… – nabraja Ivica. Dodaje kako ŠRD Šaran ima 100 članova, a taj broj ujedno je i maksimalni limit broja članova.
– Ne možemo primati nove članove jer nas više od tog broja ne može boraviti na jezeru. Vrlo je jednostavno. Ako imate stan od 30 »kvadrata«, ne možete primiti 500 ljudi – slikovito pojašnjava Brnjić.
Članovi dolaze s područja naše županije, ali i cijele Hrvatske. Tako je, primjerice, svjetski prvak Mislav Belančić iz Ogulina, a Denis Novosel iz Bedekovčine. Na pitanje o dobnim kategorijama kratko odgovara: »Od 7 do 77.«
– Dosta radimo s djecom. Održavamo škole ribolova za vrtićarce i osnovce. Nastojimo ih tako usmjeriti u sport općenito, da ne bi samo visili za ekranima i bili po kafićima. Interes je dosta dobar, pa smo tako lani imali gotovo 40 djece koja su prošla kroz školu. Mi nećemo ovdje biti vječno i upravo zato nam je jako važno da odgajamo nove generacije koje će odmalena zavoljeti ribolov – ističe naš sugovornik, dodavši kako je ŠRD Šaran izrazito aktivan i u pitanju natjecanja, kako klupskih i županijskih, tako i državnih te međunarodnih.
Čitanje vode
A kada se Ivica počeo baviti ribolovom?
– Od kad sam prohodao. Sa stricem sam kao mali odlazio u ribolov, ubrzo ga zavolio, i tako je i ostalo – kaže naš sugovornik.
Osim slatkovodne lovi i morsku ribu, a mi ga pitamo koja je glavna razlika između lova na ove ribe.
– Razlike su goleme. Bilo u pristupu, načinu lova, tehnikama… Velike razlike postoje zavisno od ribe do ribe. Jednu ćete loviti na jedan, a drugu na potpuno drukčiji način. Kad je riječ o šaranskom ribolovu, mamac jest bitan, ali on u cijeloj priči čini tek 20 posto cijelog uspjeha. U preostalih 80 posto ulazi markiranje pozicije, skeniranje dna, zatim trebate znati ne samo što riba jede nego i u kojem razdoblju preferira određenu vrstu hrane, je li dno šljunkovito ili muljevito, puno toga o sustavima, priboru, mamcima… Možda i najvažnije je »čitanje vode«. Primjerice, čim vidim vodu, odmah znam jako puno toga. Kako se riba ponaša, na koji ću je način loviti… Morate jednostavno biti u tome i živjeti za to – pojašnjava Brnjić.
Ukratko, potrebno je golemo iskustvo, ali i mnoštvo znanja, vještina… Ivica se natječe već dugi niz godina, i na državnim, i na međunarodnim natjecanjima, svjetskim prvenstvima… Kad je riječ o reprezentaciji, Brnjić će reći da je Hrvatska šaranaška reprezentacija najuspješnija na svijetu. To nije subjektivan stav, već se na svjetskoj rangisti nalazimo na prvom mjestu, i ekipno i pojedinačno. Kao što smo kazali, Ivica je ove godine na prvenstvu bio u svojstvu pomoćnog trenera. Kako kaže, dolaze mlađi ljudi, a teško je sve to i fizički pratiti.
– Mnogi biste se iznenadili, ali to su natjecanja koja traju 72 sata neprekidno. Ne znam postoji li još koji sport koji toliko traje. Ljudi imaju percepciju: »Uzmeš štap, zabaciš ičekaš.«To je možda tako kod rekreativnog ribolova, ali to ne vrijedi kod natjecateljskog ribolova. Potpuno je drukčiji pristup, oprema… Natjecateljska razina ipak zahtijeva nešto puno više, pogotovo ako želite biti u samome vrhu govori predsjednik ŠRD-a Šaran, koji je jedan od najuspješnijih ribolovaca u povijesti. Samo s međunarodnih natjecanja ima više od 80 osvojenih medalja. U svijetu možda postoji još dvoje ili troje takvih ribolovaca kao što je Brnjić.
A koja je tajna uspjeha?
– Morate biti rođeni za to, ne znam kako drukčije reći. Naravno, važna je upornost i puno drugih stvari, ali ipak bih rekao da to prije svega morate imati u sebi. Jasno, bitno je na svakom natjecanju dati 110 posto od sebe. Biti svjetski prvak u bilo kojoj disciplini velika je stvar i postignuće. Da bi bio svjetski prvak u pljuvanju u dalj, opet moraš biti prvi na svijetu – reći će naš ribolovac.
Ulovi i pusti
Kad je riječ o Tribaljskom jezeru, od Ivice saznajemo da je specifično po tome što se nalazi na otprilike dva kilome tra zračne linije od mora. Na granici je mora, ali i gorsko-planinskog predjela, stoga ne postoji puno takvih jezera u svijetu.Također,Tribaljsko jezero u cijelom je svijetu prepoznatljivo po ribljem fondu. Kako kaže Brnić, za to je zaslužan i njihov odnos prema očuvanju jezera i riba u njemu. – U Tribaljskom jezeru živi više od 15 vrsta riba. Tu su šaran, amur, smuđ, som, tolstolobik, štuka, pa čak i jegulja… Zaista jako puno računa vodimo o očuvanju ribljeg fonda. Obnavljamo ga prema zadanoj gospodarskoj osnovi, koja točno propisuje koliko se ribe smije ubaciti u jezero, a koliko izvaditi. Mi smo među rijetkima koji love po sistemu »ulovi i pusti«. Kapitalni primjerci riba se ulove, fotografiraju i vraćaju natrag u vodu. Ta je disciplina pokrenuta u Engleskoj prije 27 ili 28 godina i dosta država je prihvatilo takvu vrstu ribolova. Hrvatska je među prvima to usvojila, upravo zato da zaštitimo ribu i da naša djeca sutra imaju priliku uloviti veliku ribu, ribu svog života, koja će im ujedno biti i motiv da ostanu u ovom sportu – napominje trofejni ribolovac. Doznajemo i da je najveći šaran ulovljen u Tribaljskom jezeru težio 33 kilograma i 800 grama. Za kraj, dodajmo da je Ivičin najveći ulov, koji je ujedno i službeni rekord Hrvatske, šaran od 42 kilograma i 900 grama! Ulovljen je u Zaprešiću, iako se nama čini da je ulovljen u Bribirskoj šumi dok je trčkarao zajedno s nekim veprom.
Preuzeto: NOVI LIST/ROBERT ŠIMONOVIĆ, Fotografije: ŠRD Šaran
