Beli iz Triblja su jedna od najoriginalnijih maškaranih i tradicijskih priča u Hrvatskom primorju. Bela kumpanija okuplja neoženjene mladiće iz Triblja, a poznati su po tome da nema povratka kući kad se krene. Od posljednje subote, kad je prvo okupljanje Belih, do utorka, kad se pali mesopust.
Jutros je okupljanje bilo u sedam sati, u kafiću u centru Triblja. Potom su “veterani” krenuli na grob prerano preminulom članu Ninu Vidakoviću. U međuvremenu, novi članovi uređuju zastavu, na koju se stavljaju zelje, jabuka i naranča. Novi članovi neće tek tako do zastave. Novi članovi ne nose zastavu sve dok ne nanose kamena. S kamenom se krene u Crikvenici, od Črnog mola pa uzbrdo, prema policiji. Tko uzme kamen u ruke, ne smije ga ispustiti sve dok svi Beli ne dođu do vrha. Tu i tamo bude i nekog dešpeta pa neki stariji član i namjerno malo zaostane. Nakon što se svi okupe na vrhu, novi članovi preko zidića bacaju kamen i dobivaju hrvatsku zastavu, koju sve do utorka moraju držati urednom i čuvati.
Najzanimljivije je što se do zadnjeg utorka ne ide doma. Subotu se spava gdje se stigne, a nakon što se u nedjelju i ponedjeljak obiđu sve lokacije, “službeno” se kreće u takozvanu malu noćnu glazbu. Oko ponoći, svi Beli skidaju remen, lentu i kapu. Dijele se u manje skupine i kreću u posjet slobodnim djevojkama. Pod škurama im se zapjeva “Otvori draga prozor”. Većina djevojki dočekaju Bele otvorenih prozora. Željele to ili ocijene pametnim. A one druge… Za djevojke koje ne otvore imamo malo drugačiji tretman, kažu Beli. Nekih godina znalo se zazidati vrata, okrenuti auto na krov.
Regrutacija Belih počinje sa 18 godina. Tko se oženi, ispada iz Belih.
“Dan danas je velika čast biti Beli. Vjerujem da će ta tradicija ostati vječna. Trenutno smo jedna jedina takva grupa u kraju”, kaže Eduard Tucaković.
Video: KanalRi / Tekst i fotografija: Anto Ravlić
