Daj ribu, ribu, ribu – ribu, ribu daj! Pjevali su tako popularni Rokeri s Moravu, a sudeći po atmosferi koju smo jučer zatekli na predivnom Tribaljskom jezeru, isto bi mogli pjevati i brojni ribolovci koji su ondje pronašli svoju oazu mira, ljepote, zabave, opuštanja, dobrog provoda…
Jer Tribaljsko je jezero jedno od najatraktivnijih šaranskih destinacija u Hrvatskoj, a svoje mjesto pod suncem, točnije ispod prostrane vodene površine, pronašli su i amuri, babuške, somovi, smuđevi, jegulje, žutooke, tostolbici, bjelice… Sportski ribolov omogućen je s čak 22 uređene ribolovne pozicije, ribolov je dozvoljen 24 sata dnevno tijekom cijele godine, a sve informacije, pomoć i podršku oko sportskog ribolova, dozvola i drugih ribarskih znanja i vještina posjetitelji mogu zatražiti od lokalnog ribočuvara i članova Športskog ribolovnog društva »Šaran«, koji pored jezera imaju i svoje prostorije.
Veseli Nijemci
Novolistovska ekipa i sama se zaputila na poznatu tribaljsku atrakciju, poslušati ribarske prile ali i provjerili tko sve posjećuje Tribaljsko jezero i iz kojih pobuda. Pokušali smo saznati i koje alternativne mogućnosti, aktivnosti i zanimacije, izuzev ribolova, mogu pronaći svi namjerni i slučajni posjetitelji ovog posebnog jezera.
Iako je riječ o umjetnom jezeru koje je u prošlom stoljeću izgrađeno za potrebe hidroelektrane Vinodol, neupućenima se čini kao da je ono oduvijek ondje postojalo, savršeno se uklapajući u bogomdanu prirodu. Tribaljsko jezero prostire se na površini od 41 hektara, prosječna dubina vode iznosi 4 metra, a ribolov je vrlo atraktivan jer nema loma. Zanimljivo je da su u vrijeme našeg posjeta ribu lovili isključivo stranci, i to oni iz Njemačke, Slovačke, Češke, Mađarske… Tako srećemo ekipu njemačkih 19-godišnjaka koju predvode Leo, Lucas i Fabian. Kako saznajemo od Lea, u Tribalj je iz dalekog Nürnberga stigao s grupom prijatelja koju čini čak 15 momaka. Iznajmili su veliku kuću u Triblju jer su u njezinom opisu pročitali kako u blizini postoji veliko jezero na kojem je dozvoljen sportski ribolov. Kao i većina 19-godišnjaka, i ovi Nijemci večer najradije provode u noćnim barovima, i to pretežito u obližnjoj Crikvenici. Ali zato, što je pomalo netipično za tinejdžere, popodneva provode loveći velike slatkovodne ribe. Kako kaže Leo, ribolov je njihova strast, a njime se rekreativno bave i u rodnoj Njemačkoj.
Grizu li tribaljski šarani svjetleće mamce koji imitiraju živu ribu, pitali smo Nijemce na tečnom engleskom jeziku.
– Tu smo već 45 minuta i još uvijek nismo ništa ulovili, ali nadamo se da ćemo do kraja dana nešto uloviti. Najbitnije je da uživamo u lijepom danu i prirodi, a sve je drugo manje važno, kaže nam veseli Leo, noseći jednako tako veseli kišobrančić na glavi. I neka, dragi Leo. Kapa glavu čuva, a bogme i kišobrančić.
Šarani vole ljuto
Mi nastavljamo do Petra i Richarda, odnosno do oca i sina iz planinske Slovačke. Točnije, Petar i Richard podrijetlom su Mađari, ali žive u susjednoj Slovačkoj. Za razliku od Nijemaca, otac i sin se hvale kako su sat vremena prije nego što smo se susreli ulovili šarana od 24 kilograma. Da ne bi ostalo na »ribarskoj priči«, Richard nam šalje i fotografiju kao dokazni materijal. Kaže i kako je njegov otac profesionalni ribar koji u Slovačkoj posjeduje trgovinu s ribarskom opremom. U Triblju su već šesti put, a odsjeli su u Selcu. Nakon svega toga, lišeni svakog razloga za sumnju, selimo se do ribolovaca koji također pretežito pristižu iz Slovačke. Netko je u Triblju četvrti put, netko drugi, a jedini Čeh iz društva s njima je prvi put. Momci su u Tribalj došli isključivo zbog lova na šarane, amure i druge predatorske grdosije koje obitavaju ispod površine tribaljskog jezera. To znači da uz jezero spavaju u postavljenim šatorima, a boravišnu taksu plaćaju preko Turističke zajednice Vinodolske općine.
– Sviđa nam se ovdje, jako je lijepo. Osam puta smo uhvatili šarane teže od 20 kilograma. Najveći je bio težak 25 kilograma. Love se uz pomoć malenih kuglica koje se zovu »boilies«, a riječ je o smjesi koju karakteriziraju različiti okusi. Crvena kuglica je s čilijem, smeđa ima okus lignje… Sve su prikrivene uljem lososa koje se otpušta kad dođe u kontakt s vodom i tako privlači ribu svojim mirisom. Šarani najviše vole ljute okuse, kaže nam Dušan, što kimanjem glave potvrđuju Vitek i Marian.
Besplatna ideja
Sva ulovljena riba vraća se natrag u jezero, a kako kaže Dušan, koliko kilograma je riba teška, toliko otprilike ima i godina.
Osim ribolova Tribaljsko jezero idealno je mjesto i za duge šetnje, biciklizam, rekreaciju i slične »outdoor« aktivnosti. Posebno je lijepo nakon duge šetnje sjesti na obližnju klupicu, a to najbolje znaju Anica i Željko Mikić, njihov unuk iz Njemačke te Aničina sestra Božica Alimović. »Hvali more, drž’ se kraja!« Ili u ovom slučaju: »Hvali jezero, drž’ se klupe!« Dakle, ribolov na Tribaljskom jezeru ima i svoje gledatelje. Kako kaže Željko »z Krasice«, on ribu lovi isključivo u Bakarcu, a na Tribaljsko jezero rado dolazi prošetati sa suprugom Anicom. Ovoga puta pridružio im se unuk iz Njemačke, kojem, neka se ne naljutii, zaboravismo ime, ali i Aničina sestra Božica. Kako kažu, na Tribaljsko jezero vrlo rado dolaze, a kao prednosti ističu prostranost, besplatan parking, ljepotu, urednost…
– Jedini nedostatak je to što ne postoji nekakav ugostiteljski objekt gdje bi mogli nešto pojesti. Postoji aparat u vlasništvu ribolovnog društva iz kojeg je moguće kupiti razne grickalice, ali ništa konkretno. Ne bismo mi to niti primijetili, sve dok nam unuk nije rekao da bi vrlo rado nešto volio pojesti. To je ideja za neke buduće planove vezane uz jezero, a sve drugo je odlično, kažu nam Krasičari.
Novi List / Robert Šimonović / Foto Angela Maksimović
