DRIVENIK – Članica udruge Katoličkih skauta Riječke nadbiskupije Antonija Milošević nedavno je izabrana za volontera godine Primorsko-goranske županije u izboru Volonterskog centra Rijeka, Grada Rijeke i Primorsko-goranske županije, dok je Udruga Katolički skauti Riječke nadbiskupije pohvaljena kao organizator volontiranja od strane volonterskog centra SMART.
Bio je to povod za razgovor s Antonijom Milošević, ali i njezinim ocem Petrom Miloševićem, predsjednikom Katoličkih skauta Riječke nadbiskupije, koji već više od 17 godina djeluju u Driveniku. Točnije, od 7. svibnja 2007. godine, kad je na blagdan zaštitnika Župe svetog Dujma u novouređenoj župnoj kući u vlasništvu Riječke nadbiskupije otvoren Pastoralni dom Alojzije Stepinac.
Bajkovita priroda
Na početku razgovora Petra Miloševića pitamo kako su skauti došli u Drivenik, odnosno kako je upravo ovo malo vinodolsko mjesto odabrano za središte katoličkih skauta Riječke nadbiskupije.
– Skauti su tražili neku lokaciju u prirodi, ali još uvijek dovoljno blizu civilizacije da bi se mogao organizirati široki spektar aktivnosti i edukacija za članove, od orijentacije i preživljavanja u prirodi, do klasičnih edukacija za voditelje. Mogućnost smještaja puno djece također je važan faktor pa je u dogovoru s nadbiskupom, sada već nadbiskupom u miru, Ivanom Devčićem, još davnih godina izabran Drivenik kao odlična lokacija s puno potencijala u svakom smislu, a tu je ideju podržao i naš sadašnji nadbiskup Mate Uzinić. Ovo mjesto vrlo nam je drago i moglo bi se reći da je kao iz filma. Kuća pored dvorca na brijegu s lijepim pogledom prema Vinodolu, lokacija koja obećava ljeti i zimi svojim šumskim krajolikom. Mnogi naši sadašnji i bivši članovi vole doći u posjet i prisjetiti se toplih ljetnih večernjih šetnji s prijateljima, ali i hladnih dana, zviždanja bure i filmskih večeri gdje je svatko pod svojom dekicom. Ima tu i onih popodnevnih spavanaca, nakon težih jutarnjih fizičkih poslova, a ne smijemo zaboraviti niti palačinke, koje se broje sada već u desecima tisuća i ne znamo koliko potrošenih tava. U Driveniku nam je zapravo baza. Tu se rađaju ideje za nove projekte, vrši obuka voditelja, educiraju se djeca osnovama preživljavanja u prirodi te znanjima i vještinama za život. Tu se organiziraju i volonterski projekti kao što je ljetovanje djece iz Srebrenice, pa iz Siska i Petrinje, i još mnogi drugi, govori »skaut Pero«.
Suživot s prirodom
Najčešće skautske aktivnosti su redoviti tjedni susreti za djecu i robotika u Assunti, u crkvi Marijina Uznesenja, kod Kosog tornja, te susreti u Katoličkoj osnovnoj školi »Josip Pavlišić« na kojima djeca i mladi razvijaju svoje vještine, uče o prirodi i tehnologiji te uživaju u zajedništvu u jedinstvenom okruženju. Uz to, skauti često organiziraju planinarske izlete po raznim planinama i šumskim stazama, kao i nezaboravna kampiranja u šumama, gdje se skauti povezuju s prirodom i razvijaju zajedništvo.
– Od značajnijih aktivnosti u proteklom razdoblju svakako bismo istaknuli Skautski planinarski križni put koji se na ruti Crikvenica – Tribalj – Drivenik šetnicom uz Dubračinu odvija već četiri godine zaredom, uz potporu Vinodolske općine i Grada Crikvenice. Ove godine održat ćemo jubilarni, 5. Skautski planinarski križni put. U suradnji s lokalnim vlastima radimo na tome da se postaje Križnog puta označe informativnim pločama da bi bio primjenjiv za sve namjernike, turiste, bicikliste, planinare i lokalno stanovništvo. U protekloj godini dosta smo vremena posvetili uređenju jezgre starog grada Drivenika te smo u tom smislu u nekoliko volonterskih akcija raskrčili i očistili crkveni i općinski teren te okoliš župne crkve sv. Dujma u Driveniku, napominje Petar.
Kako kaže, godišnji programski hodogram skauta prati akademsku i crkvenu godinu. Tu su naravno i dodatni projekti, izleti i kampovi, kroz koje najaktivniji članovi odrade preko 100 ili 200 volonterskih sati koje nesebično daju za rast i boljitak Udruge i društva u cjelini. A ako se zovete Antonija Milošević, onda je riječ o približno 670 volonterskih sati odrađenih u prošloj godini.
– Kampovima, izletima, hodočašćima, križnim putem i prenošenjem betlehemskog svjetla ostvarena je velika većina volonterskih sati. Skauti organiziraju i prenošenje betlehemskog svjetla, lani je u nošenju sudjelovalo gotovo 90 župa Riječke nadbiskupije. Imamo nekoliko standardnih lokacija za kampove: Lič, Drivenik, Kurin u bribirskoj šumi, jedan skriveni šumarak na srednjem Velebitu, zatim Zavižan i Prvić Luka kod naše sestrinske udruge u Šibeniku. Izleti su kompletno nepredvidivi, što po lokaciji, što po sadržaju, a održavaju se posvuda. Voditelji su svestrani pa tako skoro uopće ne ponavljamo lokacije za aktivnosti. Ono što je roditeljima djece možda najinteresantnije, s obzirom na to da sve organiziramo samostalno, od lokacija, prijevoza, a i hranu pripremamo sami, sve na kraju bude vrlo prihvatljivo za prosječan kućni budžet. Tu se, naravno, opet sve vrti oko volontera koji se trude da bi to bilo ostvarivo, ističe predsjednik Katoličkih skauta.
Davanje drugome
Na koncu, pogled usmjeravamo prema Antoniji, bez koje bi sve prethodno nabrojeno bilo gotovo pa – nemoguće. Odakle tolika ljubav prema volontiranju? Je li tata Pero imao prste u tome, pitamo mladu Antoniju, koja je inače i studentica prve godine studija ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja na riječkom Učiteljskom fakultetu.
– Sigurno je i tata imao prste u tome. Prvo sam se zaljubila u skaute. Kako sam odrastala u skautima, stariji su volontirali, onda sam slijedeći njihov primjer i sâma zavoljela volontiranje. Posebno mi se svidjelo raditi s djecom, tako da volontiranje nekako najviše povezujem upravo s time, kaže Antonija.
Osim što je zadužena za koordinaciju i organizaciju programa unutar skauta, naročito kad je riječ o djeci i mladima, Antonija vodi i službene stranice Udruge, oslikava i izrađuje plakate, osmišljava razne igre za djecu, uči ih vezivanju čvorova, prvoj pomoći i još nizu raznih vještina… U skautima je moguće naučiti i kuhati, šivati, izraditi sklonište, trasirati staze… Antoniju pitamo kako stigne sve to uskladiti, naročito uz fakultetske obveze.
– Iskreno, ne znam. Kad nešto toliko voliš, onda si organiziraš vrijeme nekako. Budna sam do jako kasno, pijem puno kave, u šali će naša sugovornica.
– Volontiranje je predivno jer drugima ne daješ samo svoje slobodno vrijeme, već im daješ sebe samoga i dio svog života. Ja to ustvari niti ne doživljavam kao volontiranje, to je jednostavno način mog življenja. Mene to jako ispunjava, nadam se da bi moglo i druge, i zato od srca svima preporučujem da se okušaju u volonterskom radu, zaključuje Antonija.
Skautove osobine
– Osobine koje krase skauta su spremnost na akciju i djelovanje, empatija, upornost… Skaut je uvijek u pokretu i na taj način nastoji druge uključiti u svoj život. Uvijek je spreman pomoći drugome, stvarati pozitivnu interakciju među ljudima, ističe Petar Milošević.
Od 7 do 107
Skautom može postati bilo tko. Od 7 do 107 godina. Skauti u Drivenik dolaze većinom iz okolice Rijeke i iz same Rijeke, no zapravo ih ima s područja cijele Riječke nadbiskupije poput Opatije, Matulja, Kastva, Crikvenice, Drivenika… Udruga broji 90-ak članova.
Preuzeto: Novi List / Robert Šimonović /
