Studij slavistike i germanistike završio je u Beču, gdje je 1907. doktorirao disertacijom o akcentuaciji dijalekta bribirskoga kraja. Od 1907. bio je profesor u Vukovaru, Zemunu, Senju i Rijeci, a od 1918. do smrti radio u Zagrebu, gdje je 1943. zamijenio F. Fanceva na mjestu profesora starije hrvatske književnosti na Filozofskome fakultetu; 1946. bio je umirovljen, a 1950. postao je redoviti profesor svjetske književnosti na Akademiji za kazališnu umjetnost.
Između dvaju svjetskih ratova sustavno je pisao o novijoj hrvatskoj književnosti, sastavio dvije, i po izboru i po predgovoru, značajne antologije (Antologija novije hrvatske lirike, 1934; Hrvatski pripovjedači osamdesetih i devedesetih godina, 1935), hrestomatiju „Primjeri iz stranih književnosti: epika (1935. ili 1936)“, te srednjoškolske udžbenike. Premda su pojedine Kombolove studije o novijoj hrvatskoj književnosti i danas relevantne, čelno mjesto i u njegovu znanstvenom opusu i u hrvatskoj književnoj historiografiji ima njegova „Poviest hrvatske književnosti do narodnog preporoda (1945)“. To je prva povijest u kojoj se na materijal starije književnosti primjenjuju moderna estetička mjerila te se naglašava jedinstvenost i kontinuitet te književnosti od srednjeg vijeka do preporoda.
Premda su croceanska estetička mjerila koja je Kombol primjenjivao na stare pisce zastarjela, njegova je „Povijest“ uvelike modernizirala proučavanje književnosti starijih razdoblja. Prevodio je s talijanskoga, njemačkoga, francuskog i ruskog, a iznimnim ostvarajem smatraju se njegovi prijevodi Goetheove „Ifigenije na Tavridi“ i Danteove „Božanstvene komedije“.
Mihovil Kombol bio je jedan od najznačajnijih književnika s našeg područja uopće. U povodu godišnjice njegove smrti općinski načelnik Daniel Grbić zapalio je svijeću na njegovom spomeniku u Bribiru.
