GRIŽANE – Srne, divlje svinje i medvjedi u vrtovima stanovnika Grižana, pitoresknog mjesta Vinodolske doline, posljednjih dana nisu nikakva rijetkost. Ali, bogme nisu ni neko veselje. Osim što su griške vrtove »proglasili« svojim marketima, stabla trešanja voćarnama, cvjetnjake cvjetarnama, jedna je srna vrt Zlatice Balas, najstarije dopisnice Novog lista izabrala i za rodilište. Porod je, unatoč zbunjenosti na početku uspješno obavljen.
Naime, Zlatica je stajala na balkonu i odmarala oči u zelenilu Vinodola, kad ni pet, ni šest vidi ona srnu u prvom vrtu do kuće. Njoj nimalo čudan prizor jer ta ista srna često dolazi na ispašu baš na njezin posjed. Ono što joj se učinilo čudnim bilo je srnino ne baš uobičajeno ponašanje.
– Nije pasla, ležala je. Pomislila sam kako je ili bolesna ili će svaki čas rodit’. Nazvala sam lovca Marijana Bolješića i rekla mu o čemu se radi. Odgovorio je – ja, more bit i jedno i drugo. I bogme je bilo drugo, priča Zlatica.
Dok je ona razgovarala s lovcem, srna je donijela lane na svijet i već ga, kao prava mama i polizila, i podojila.
Sve to može posvjedočiti i lovac Marijan koji je po Zlatičinom pozivu došao »asistirati u gledanju«. Zlatica kaže da srne u njezinom dvorištu, kao ni u okolnim vrtovima više nisu nikakva rijetkost ali nikada do sada niti jedna se nije porodila pred njezinim očima. Kad smo pitali smijemo li baciti pogled na srnu i prinovu – šipak.
Srna je dan nakon poroda »bambića« odvela na neko sigurno mjesto, a na ispašu dolazi ranom zorom ili oko 19 sati uvečer. I to samo ako na posjedu ili blizu njega već nisu divlje svinje. Ops, divlje svinje!
– A ja, vidite, sve rožice su mi šundrale, a ruju i uzduž i popreko čitavog Vinodola, kaže Zlatica, a Verica Barac dodaje kako su u Franovićima već u više navrata izrovali ljudima vrtove i napravili veliku štetu. I tu saznajemo ono što nismo znali – veprovi se mogu s imanja otjerati tako da se najlonske čarape napune ljudskom kosom i objese oko vrta.
Iako zvuči bizarno, možda bi ipak trebalo probati, a do kose doći ne čupanjem vlastite kad vidite uništen vrt već odlaskom kod frizera po onu već ošišanu.
Osim divljih svinja i srna koje haraju po vrtovima, evo u Vinodolu i medvjeda koje u ovo vrijeme privlače sočne vinodolske trešnje.
– Va Antovu je ostal samo šćap ki črišnju drži, priča Zlatica, a Snježana Vuljak opisuje šok koji je doživjela vidjevši nadomak kuće dva medvjeda.
Ča je – tu je
– Čuli smo kako »pod stranun« nešto ruši. Mislili smo da se kamiki ruše, pogledamo kad ono dva medvidića srednje veličine teču za srnicun. Ne biste verovali koliko su te beštije brze. A ča je najgore, već se sve to divo blago pripitomilo. Ne boje se oni ljudi, ma se ljudi boje njih. Evo, ja prva već ne gren z pason šećuć kuda san prvo hodila. Moremo se mi šalit, ma ni to za šalit se, zaključuje Snježana.
I nije, primjerice, priča Zlatica, u Antovu je Katica Skorić mogla nastradati i to ni od divlje svinje, ni od medvjeda već od srne koja ju je skoro »potrla«, trčeći za psićem koji je valjda lajao na srnino mladunče.
Sve u svemu, u Vinodolu se broj stanovnika povećao. Razlog?
– Priroda se izmijenila. Ćaća je rekal da nekada okolo kuć nisi mogal šibu nać za dite natuć, sve je bilo uređeno i skopano, ljudi su se od njiv hranili. A onda se počelo v Riki delat, počel se j’ zapušćat grunt i dobili smo ovo ča sad imamo. Gustiš, kamo god da se obrneš, pa nikakovo čudo ča se divo blago simo preselilo, zaključuje Zlatica.
Dodamo li još i vrijeme korone u kojem jedino životinjama nije bilo ograničeno kretanje, a k tome im ga ljudska vrsta nije ni ometala, dobijemo to što imamo.
Izvor: Novi List / Novinar: Slavica Mrkić Modrić / Fotografije: M.Gracin
