Anka je proslavu odradila bez trunke umora, zaključivši kako joj je svaki rođendan dosad bio lijep, ali stoti će posebno pamtiti. Na obećanje obitelji i načelnika da se vide i za 110. rođendan, uz osmijeh je poručila: »Saka čast! Se j’ moguće!«
TRIBALJ – Lijepo ime Anka, Anka, Bog je živio! U Triblju se fešta, pjeva i pije, jer takve slavljenice Vinodol još vidio nije! Ne slavi se svaki dan rođendan, a što tek reći kad broj svjećica na torti dosegne brojku 100?! Da, da, dobro ste pročitali… U obiteljskom domu u Triblju, okružena ljubavlju kćeri, unučadi, nećaka, obiteljskih prijatelja i susjeda, Anka Bilen proslavila je nevjerojatan, veliki i okrugli 100. rođendan! Iako su joj ukućani pripremili počasno mjesto na čelu stola, teta Anka je, u svom stilu, odlučila ostati na kauču, odakle je sa širokim osmijehom dočekivala brojne goste. Među prvima su joj stigli čestitati načelnik Vinodolske općine Daniel Grbić i tajnica Ivana Papić Šarar. Načelnik Grbić je teti Anki donio tortu i buket cvijeća, a za ovu prigodu i jednu »osobnu žrtvu«.
– Za ovu prigodu prekidam korizmu na jedan dan, ipak se stoti rođendan ne slavi svaki dan, kazao je Grbić i nazdravio slavljenici u čast!
Puna kuća
Vitalna stogodišnjakinja rodom je iz Triblja, što ne znači i da je ondje provela cijeli život. Ankin životni put bio je sve samo ne običan. Kao djevojka je godinu dana provela u logoru u Italiji tijekom Drugog svjetskog rata, a kasnije ju je život, prateći pokojnog supruga, građevinskog poduzetnika, vodio od Makedonije pa sve do dalekog Teherana. Kako kaže, bila je svugdje, a na pitanje gdje joj je bilo najljepše, rezolutno odgovara: »Doma, doma je najljepše!« Za njezin rođendan kuća je bila puna kao i uvijek. Kći Damira Bruketa pripremala je svečani objed, dok su oko slavljenice bili zet Mate Bruketa, unuk Branko Bruketa, nećak Branko Vidas sa suprugom Ljiljanom, te brojni susjedi i prijatelji. Kad tetu Anku pitate na što je u životu najponosnija, reći će kako su to upravo njezine dvije kćeri, četvero unučadi (jedna unuka i trojica unuka) te još četvero praunuka (također jedna praunuka i trojica praunuka). Kako se osjeća s punih sto godina na leđima?
– Nikad bolje, samo ča ne letin! – odgovara Anka vedra i zdrava duha.
I doista, zdravlje je služi izvrsno. Sluh je odličan, mozak dela sto na uru, a jedino mrena malo muti vid. To je ne priječi da još uvijek pometa dvorište, čupa travu ili da se – pazite sad – služi mobitelom! Jer, njezina druga kći Mirjana s mužem Željkom živi u Ljubljani, što znači da moraju nekako stupiti u kontakt. Doktore, kako kaže, ne treba, jede sve što joj se ponudi, a spava »k’o top«. Posebno ističe privrženost unuka Branka, koji o njoj najviše brine, jer u velikoj obitelji »uvijek moraš imati mezimca«.
Tajna dugovječnosti
Dok su se redale čestitke, torte i buketi cvijeća, gosti su pokušali doznati tajnu njezine dugovječnosti. A Ankin odgovor na pitanje koja je tajna dugog života je genijalan, jednostavan i primjenjiv na svakoga.
– Lipo muč i nikoga niš ne pitaj, na jedno uho nutra, na drugo van… Ča manje znaš, to se manje sekiraš!, govori teta Anka.
Njezina nećakinja Ljiljana dodaje kako je kuća obitelji Bilen oduvijek bila otvorena za sve.
– Kod tete Anke se j’ uvik jilo i pilo. Ako j’ neki popil, tu je i spal… Si ju volimo, i ona voli nas, kaže Ljiljana.
Iako je generacija legendarne kraljice Elizabete, Anka je proslavu odradila bez trunke umora, zaključivši kako joj je svaki rođendan dosad bio lijep, ali stoti će posebno pamtiti. Na obećanje obitelji i načelnika da se vide i za 110. rođendan, teta Anka samo kratko, uz osmijeh, poručuje: »Saka čast! Se j’ moguće!«
Izvor teksta: Novi List/Robert Šimonović, fotografije: Nikola Blagojević