Sjećanje na Zdravka Kalafatića

zdravko.png

Na posljednjem ispraćaju Zdravka Kalafatića govorila je Zdenka Vukelić, predsjednica UABA i podsjetila nas da je bio plemenit, druželjubiv, odan otac i suprug, dobar prijatelj i da je svojim radom i aktivnošću uvelike pridonio društvenom životu i razvoju Vinodolske općine. Prenosimo naglaske iz oproštajnog govora koji je na sahrani održala Zdenke Vukelić, predsjednica UABA:

Teško je opraštati se od velikog i dragog čovjeka, prijatelja, druga, našeg Zdravka, koji nas je napustio 26.svibnja 2015.g. u poslijepodnevnim satima.

Čuvši za to svi smo zastali u nevjerici, tuzi... Mislili smo da će uspjeti dobit tešku bitku, ali njegovo veliko srce nije izdržalo. Otišao je čovjek koji je živeći i radeći imao razumijevanja za sve oko sebe, najbliže i one s kojima se susretao povremeno, radeći za opće dobro svih u svom okruženju.

Opraštam se danas od njega u ime i ispred DVD-a BRIBIR, načelnika i djelatnika Vinodolske općine, sportskih udruga i UABA Crikvenice, Novog Vinodolskog, i Vinodolske općine, svih prijatelja i štovatelja ovog skromnog, samozatajnog, ali duhom i razmišljanjem velikog čovjeka.

Zdravko se rodio ovdje, u Bribiru. Bio je jedno od troje djece, uz brata Josipa (1931.g.) i sestru Ivanku (1944.g.). Odrastanje i život uz roditelje Matu i Katarinu bilo je slično odrastanju svih mladih toga kraja i vremena. Koliko je god bilo moguće roditelji su se trudili da svojoj djeci osiguraju život dostojan čovjeka. Najteže je bilo za vrijeme rata. Završava rat, djeca odrastaju, završavaju škole, stasaju za stvaranje vlastitih obitelji.

Jedno maturalno putovanje dovodi u Primorje i maturanticu Miru. Stasita i mlada djevojka zapela je za oko mladom Zdravku, rađa se ljubav, kako to već biva, i mladi 23-godišnji Zdravko i 20-godišnja Mira sklapaju brak u kome su 1968. g. dobili sina Igora. Posao vodi Zdravka i Miru diljem Domovine da bi se 1978.g. skrasili u Koksari u Bakru, sada tu kod kuće , na moru. U Koksari Zdravko završava svoj radni vijek i 1994.g. odlazi u zasluženu mirovinu. Igor odrasta, osniva vlastitu obitelj, rađa se princeza ove obitelji- unuka Mia (2003.g.) i što još poželjeti? Mira i Zdravko ( stara i stari kako su od milja jedno drugom tepali) sele u Bribir gdje u oazi mira, u Dragaljinu, uz svoje brojne prijatelje uživaju u mirovini, posjetima sinove obitelji, veseleći se Miinom odrastanju.

Pun entuzijazma, želje i volje da bude koristan Zdravko radi svakodnevno na unapređenju zabavnog i društvenog života svoga Bribira. Jedan je od osnivača boćarske družine, osnivač i prvi predsjednik DVD-a Bribir, dugogodišnji tajnik UABA Crikvenice, Novog Vinodolskog i Vinodolske općine. Stvaranjem moderne Hrvatske, ustrojem Vinodolske općine, Zdravko se aktivno uključuje u politički život svoje sredine pa je tako, u mandatu 1997.-2001., obnašao dužnost zamjenika načelnika Branka Jerčinovića. Moja suradnja s Zdravkom, kao predsjednice UABA, bila je svakodnevna. Na dužnosti tajnika Zdravko je bio nekoliko mandata.

Bio je Zdravko velik, samozatajan, skroman čovjek koji će svima nedostajati kod organizacije proslava na Lukovu, Igara antifašista, nedostajat će Zdravko svojim prijateljima na prvoj jutarnjoj kavici u bufetiću. Čekat će ga: Petra, Ivica A., Radovan, Željko, Braco, Joža, Mile, Bilko, Mića, Valerija, Draga, Vlade, Mate... Dogorjela je svijeća...muk, tišina, kava se pije bez riječi...pogled prema vratima...možda će doći.... Nedostajat će on u DVD-u svima, tko će pokucati Karmen i reći joj da je tu....

Dragi Zdravko, svi smo nesretni, nisi smio tako otići, svi smo se nadali, vjerovali...često sam govorila...treba živjeti iz inata... Tvojoj porodici: supruzi Miri, sinu Igoru, unuci MII, nevjesti Editi, ostaje ponos što su te imali. Ovaj veliki broj prijatelja na tvom posljednjem ispraćaju kazuje da si bio dobar- najbolji, velik-najveći i da ćemo te kao takvoga svi pamtiti i s pijetetom se sjećati. Iskrena sućut obitelji. Bribirska gruda zauvijek je primila Zdravka Kalafatića u svoj zagrljaj.

 

Stihovima Željke Jurčić Kleković koji najbolje izražavaju nježnost i tugu koje osjećamo opraštamo se od našeg Zdravka Kalafatića

U tvojoj sobi još gori svjetlo a tebe više nema.

Suton je. Nebo sneno plavi.

U vrtu jabuke još cvatu. More ko da drijema.

I kamen ovaj tvrdi topao od sunca.

 

Nebo sneno plavi. I ti si negdje gore, na zvijezdi nekoj.

Suze naše pomažu ti sjati.

A tvoje srce-sanja....blaženi san

o Primorju svome, rodnom gradu svojem.

još čujem smijeh tvoj. I glas tvoj.

Zdravko, još čujem glas....

 

 

Tags: Općina Crna kronika